Prof.: Semir Avdic

 Ako covjek prizna da je Allah Gospodar cjelokupnog svemira i da sva vlast u njemu pripada Allahu džellešanuhu, da se Allah brine o njegovom održavanju, onda iz ovog proizilazi da taj isti covjek mora priznati da je Allah jedini koji zaslužuje da Mu se ibadet cini i mora priznati tehvidu-l-esmai ves sifat, tj. da ustvrdi Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva, kojim je On Sebe opisao u Kur’anu ili nas je o tome obavijestio Njegov Poslanik, odnosno da zanegira ili je to ucinio Njegov Poslanik salallahu alejhi we selem.

Rijec "tevhid" je infinitiv od glagola "vehhade" sto znaci "smatrati nekoga jednim i jedinstvenim, koji nema sudruga".

 U šerijatskom znacenju objavljenom od Allaha, tevhid je: "Cvtrsto ubjedenje, koje nije pomiješano sa sumnjom, da je Uzvišeni Allah Jedan u svom "rubu-bijjetu", tj. da nema drugog gospodara mimo Njega, zatim da je Allah Jedan u "uluhijjetu", tj. da nema drugog istinskog božanstva koje zaslužuje da mu se ibadet cini, te da je Jedan u Svojim lijepim imenima i Uzvišenim svojstvima, koje ne posjeduje niko drugi mimo Njega, te da Mu niko nije slican ni ravan. (Esma’i ves sifat)

 PODJELA "TEVHIDA"

 Na osnovu vec navedene definicije "tevhid" se dijeli na tri vrste:

 1. Tehvihidu-r-Rububijjeh

 2. Tevhidu-l-uluhijjeh (ttevhidul-ibadeh)

3. Tevhidu-l-esma'i ves sifat

 Ova podjela tevhida je "najcešce prisutna" kod uleme ispravnih prethodnika, kao što je Iman Taberijj, Ibn Mendeh i drugi. Kažem "najcešce prisutne" jer ima uleme koja je podijelila tevhid na dvije vrste:

 Ibnu-l-Farid "Mekaji sullugati"

 1. Tevhidu-l-menifeh ve-l-isbat

 (u ovu vrstu spada tevhidu-r-rububijeh i tevhidu-l-esma'i ves sifat)

 2. Tevhidu-t-talebi ve-l-kasd

 (u ovu vrstu spada tevhidu-l-uluhijjeh).

 Ovu podjelu nalazimo u komentaru Tahavijine akide, te kod Ibnu-l-Kajjima el-dževzijj, koji kaže: "Što se tice prve vrste tevhida, ona znaci: da covjek ustvrdi postojanje bica Allaha, dž.š. kao Gospodara, koji ima Svoja svojstva i Svoja djela, Svoja imena i Svoj govor koji je objavio u Svojim knjigama preko Svojih robova, koje je On izabrao, a zatim da ustvrdi Njegovo odredenje (kada' i kader).

 O ovoj vrsti tevhida se govori na pocetku sura El-Hadid, taha, Es-Sedžda, Ali 'Imran, na kraju sure El-Hašr, u cijeloj suri El-Ihlas, i u mnogim drugim kur'anskim surama.

 Druga vrsta tevhida je vezana za tematiku sure El-Kafirun, te rijeci Uzvišenog Allaha: "Reci, o sljedbenici Knjige, dodite da se okupimo oko jedne rijeci i namam i vama zajednicke, da nikom osim Allahu ibadet ne cinimo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo! Pa ko oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani! (Kur'an), zatim za pocetak sure El-Mumin te njen središnji i krajnji dio, te za pocetak sure El-E'raf i cijeli kraj, te završni dio sure El-En'am, te za mnoge druge kur'anske sure. Možemo reci da svaka sura u Kur'anu na direktan ili indirektan nacin u sebi sadrži jednu od ove dvije vrste tevhida, pozivajuci ljude u njih." 

VEZA IZMEÐU TEVHIDA

 Prije nego što pocnemo zasebno i detaljno obradivati vrste tevhida, potrebno je da ukažemo na vezu koja se nalazi izmedu njih.

 Svaka od ove tri vrste tevhida povlaci za sobom priznanje one druge, odnosno trece vrste. Recimo da covjek prizna tevhidu-r-ububujjeh, tj; da prizna da je Allah Gospodar ovog cjelokupnog svemira i da sva vlast u njemu pripada Allahu dželešanuhu, da se Allah brine o njegovom održavanju, onda iz ovoga proizilazi da taj isti covjek mora priznati da je Allah jedini koji zaslužuje da Mu se ibadet cini i mora priznati tevhidu-l-esmai ves sifat, tj; da ustvrdi Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva, kojim je On Sebe opisao u Kur'anu ili nas je o tome obavijestio Njegov Poslanik, odnosno da zanegira ona svojstva koja je Allah za sebe zanegirao ili je to ucinio Njegov Poslanik salallahu alejhi we selem.

 Veza izmedu pomenutih vrsta "tevhida" sadržana je u rijecima Allaha dželešanuhu:

 "O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome koji vasje stvorio i one prije vas, da bi ste se kazne sacuvali, koji vam je Zemlju ucinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba kišu spušta i cini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne cinite svjesno druge Allahu ravnim!" (El-Bekare 21.-22.)

 TEVHIDU-R-RUBUBIJJEH

 Ova vrsta "tevhida" definirana je kao:

 "Cvrsto ubjedenje da je Allah Gospdar svega što postoji i da sva vlast pripada Njemu, On je Stvoritelj svega, Stvoritelj Svojih robova, i da im samo On opskrbu daje, da je On taj koji daje život i smrt, da je On taj koji može donijeti pomoc i otkloniti štetu, da je On taj koji prima dovu onoga koji je u nevolji i da je svo dobro u Njegovim rukama i da je On Svemocan, te da nema suparnika ni sudruga u ovim navedenim stvarima."

 Ako detaljnije pogledamo definiciju ove vrste "tevhida"uvidjet cemo da ona u sebi sadrži sljedece:

 1. Vjerovanje da samo Allahu pripada stvaranje. Dokaz za ovo su rijeci Uzvišenog: "Zaista samo Njemu pripada Stvaranje i Naredba. " (El-E'araf 54.)

 2. Vjerovanje da samo Allahu pripada naredba (emr). Kaže šejh Se'adijj: "-Naredba-pod njom se podrazumijeva da smo Allah ima pravo propisivanja šerijatskih propisa." Dokaz za ovo su vec navedeni ajeti sure El-E'araf.

 3. Vjerovanje da samo Allahu pripada vlast, shodno Njegovim rijecima: "I samo Allahu pripada vlast na nebesima i Zemlji." (El-Džasijeh -27.)

 Ovdje je neophodno napomenuti da ova vrsta "tevhida", ukoliko je covjek prizna i povjeruje, nije dovoljna da bi ušao u Islam i njome ne zaslužuje Džennet i spas od vatre. Jer su i idolopoklonici u vrijeme Poslanika salallahu alejhi we selem priznavali da je Allah Stvoritelj i da On daje život i smrt, kao i opskrbu, ali i pored toga Poslanik salallahu alejhi we selem je poveo džihad protiv njih i ohalalio njihovu krv, imetak i cast, što znaci da sa ovom vrstom "tevhida" nisu ušli u Islam.

 Kaže Allah Uzvišeni opisujuci mušrike:"A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno ce reci: Allah, pa kuda se onda odmecu ?" (Ez-Zuhruf, 87.)

 "A ako ih zapitaš: Ko s neba kišu spušta i njom umrlu zemlju oživljava ? - sigurno ce reci -: Allah, a ti reci: Hvala Allahu, ali veCina njih ne shvaca." (El-Ankebut 63)

 "Upitaj: Ko nas hrani s neba i iz zemlje, cije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim ?. - Allah - reci ce oni, a ti reci: “Pa zašto Ga se onda ne bojite ?" (Junus 31.) Tejsiru-l-Kerimi-r-Rahman str.136.

 Nakon ovih kur'anskih ajeta možemo konstatovati da je jedini razlog koji ih je ucinio nevjernicima u Allaha dželešanuhu ustvari najviše druga vrsta "tevhida" (tevhidu-l-uluhijjeh), cija je suština sadržana u znacenju "La ilahe ilellah" (Nema istinskog božanstva koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha).

 TEVHIDA KOD RACIONALISTA I SUFIJA

 Kaže Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijjeh:

 "Ne podrazumijeva se pod tevhidom samo tevhidur-rububijjeh - da je Allah Stvoritelj ovog kosmosa racionalisti i sufije, koji smatraju da priznanje ove vrste tevhida je ustvari vrhunac tevhida." On takoder kaže: "Pa ako bi covjek priznao da je Allah Stvoritelj svega što postoji, on se ne može smatrati monoteistom (muwehidom) , sve dok ne bude posvjedocio da nema drugog božanstva koje zaslužuje da se obožava mimo Allaha i dok ne prizna da je samo On zaslužan našeg obožavanja".

 Greška koju nalazimo kod racionalisticke škole i sufija jeste to Što oni smatraju da je ova vrsta "tevhida" dovoljna za ulazak u Islam, što kao što smo objasnili nije tacno. Iz ove greške u shvatanju, proizilazi i pogrešno tumacenje rijeci: "La ilahe illallah", za koje oni kažu: "Nema istinskog Stvaraoca, niti niti onoga koji daje opskrbu, niti Vladara mimo Allaha dželešanuhu", za razliku od ehli-sunneta koji šehadet prevodi: "Nema istinskog božanstva koje zaslužuje da se obožava mimo Allaha". Iz ovog možemo zakljucitit da ehli-sunnet šehadet prevodi u duhu tevhidu-l-uluhijjeta, jer bez njega nema Islama, dok prva grupa šehadet prevodi u duhu tevhidur-rububijjeta, što je sasvim pogrešno zbog cinjenice da ova vrsta tevhida nije dovoljna za ulazak u vjeru. Ova greška u shvatanju za sobom povlaci grešku u da'wetu". Na koji nacin? S obzirom da oni smatraju da je tevhidur-rububijjeh dovoljan za ulazak u Islamm, oni u tom domenu i pozivaju ljude. Te vecina njihovih knjiga sadrži tematikusamo ove vrste tevhida. O ovome kaže Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijjeh:

 "Ako pogledamo tevhid sa kojim su došli poslanici, vidjet cemo da je to ustvrdivanje i priznavanje da samo Allahu pripada ibadet i da rijeci: "La ilahe illellah" znace: "Da se ne obožava niko osim On , da se ni na koga ne oslanja osim na Njega, da se niko ne uzima za prijatelja osim u ime Njega, i da se niko ne uzima za neprijatelja osim radi Njega, te da se ne radi nikakvo djelo osim radi Njega".

 Zar nisu objavljeni ajeti Casnog Kur'ana: "Mi smo svakom narodu,poslanika poslali:-Allahu se klanjajte a kumira se klonite!. (En-Nahl 36)

 "Prije tebe nijednog Poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: -Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte-". (El-Enbija 25)

I kada pocnemo da ucimo Kur'an vidjet cemo da je prva naredba u njemu: "O ljudi, obožavajte Gospodara , koji je stvorio i nas i one prije nas, da biste se kazne sacuvali". Zbog ovog s pravom tvrditi da je cilj i svrha Poslanika prije svega da ljudima dostave tevhidul-uluhijjeh zajedno sa tevhidur-rububijjeh, jer kaže Uzvišeni: "I nisam ni džinne ni ljude stvorio osim da me obožavaju".

 Allahova bozanstvenost

 Pisac: Abdussamed Bušatlić

 Tevhid Uluhijje znaci priznavanje samo Allaha za Boga i cinjenje svih vrsta ibadeta samo Allahu dž.š. Uluhijjet takoder može znaciti i ibadet jer rijec ILLAH (Bog) oznacava Boga koji se obožava i kome se cini ibadet, te se zbog toga ovaj tevhid zove još i tevvhidul-ibadet.

Što se tice rijeci ibadet islamska ulema se razišla u pogledu njene definicije, iako je znacenje kod svih jedno. Ibadet je rekli smo ono šo Allah dž.š. najviše voli i sa cime je zadovoljan, i to je ono zbog cega je Allah stvorio stvorenja. Kaže Uzvišeni: “A džinne i ljude nisam stvorio ni zbog cega drugog osim da Mene obožavaju.’’ (Prijevod znacenja - Ez-Zarijat, 56.) Mi cemo spomenuti definiciju ibadeta od šejhul islama ibnul Tejmijje, jer je ona najsadržajnija. Kaže ibn Tejmijje: ’Ibadet zajednicko ime za sve što Allah dž.š. voli i sa cime je zadovoljan od rijeci i djela, bilo da su tajna ili javna.’’ Ovo je najpreciznija definicija ibadeta jer je kompletna vjera (din) sadržana u ibadetu. Sam ibadet adrži tri temeljne stvari, a to su ljubav, strah i nada. Ove tri osobine cine ibadet Allahu potpunim i onaj ko se veže samo za jedno od ovo troje, taj nije upotpunio ibadet i svoje robovanje Allahu dž.š. Obožavanje Allaha samo ljubavlju (mehabbet) je put sufija a obožavanje Allaha samo s nadom redža’ je put murdžija, a onaj ko obožava Allaha samo sa strahom taj slijedi put Haridžija. Zato da bi ibadet bio potpun, on mora sadržati i ljubav, i strah, i nadu.

Postoji više vrsta ibadeta. U ibadet ulazi namaz, zekat, post, hadž, sadaka, ispunjavanje emaneta, dobrocinstvo prema roditeljima, ispunjavanje ugovora, naredivanje dobra, a zabranjivanje zla, džihad, dova, zikr, zavjet, traženje pomoci i utocišta itd. Obaveza je da se svi ovi ibadeti cine samo Allahu dž.š. i onaj ko bilo koji od ibadeta uputi nekom drugom kao što je npr. upucivanje dove nekom drugom mimo Allahu, prinošenje žrtve, traženje pomoci od mrtvih ili odsutnih, ili živih u onome u cemu ne može pomoci niko osim Allah, ucnio je najveci grijeh ŠIRK koji Allah ne oprašta osim iskrenim pokajanjem. Kaže Uzvišeni: ’Allah nece oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim’’ (Prijevod znacenja - En-Nisa, 116.) Zato svaki musliman vjeruje da je Allah jedini istinski Bog i Stvoritelj svega postojeceg. i vjeruje da On nema ortaka, i da Njemu nije ništa slicno, i da niko osim Allaha ne zaslužuje da bude obožavan. Ovo vjerovanje zasniva se na jasnim tradicionalnim i razumskim dokazima, a prije svega na uputi od Allaha dž.š. jer koga Allah uputi, on je od upucenih, a koga Allah u zabludi ostavi, on je od zalutalih. što se tice tradicionalnih dokaza oni se mogu sažeti u slijedecem.

1. Svjedocenje Allaha dž.š. i svjedocenje meleka i ucenih ljudi da je Allah Jedini Istinski Bog. Kaže Uzvišeni: ’’Allah svjedoci da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i uceni, i da on postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!’’ (Prijevbod znacenja - Ali Imran, 18.)

2. Obavijest Allaha dž.š. o njegovom Uluhijjetu (božanstvenosti) u mnogim Kur’anskim ajetima kao što su: Alah je, nema boga osim Njega - živi i Vjecni! Ne obuzima Ga ni drijemež, ni san! (Prijevod znacenja – Bekare, 255.) ’A vaš Bog - jedan je Bog! Nema boga osim Njega - Milostivog Samilosnog! (Prijevod znacenja – Bekare, 163.) Rekao je Uzvišeni Allah Musa a.s. :’’Ja sam uistinu Allah nema boga osim, Mene pa me obožavaj.’’ (Prijevod znacenja – Taha, 14.) Rekao je takode Svom posljednjem poslaniku Muhammedu a.s. :’’Znaj da nema drugog istinskog boga osim Allaha.” (Prijevod znacenja – Muhammed, 19.)

3. Obavijest Allahovih poslanika i njihov poziv njihovim narodima da priznaju samo Allaha kao Boga i da samo Njega obožavaju i ibadet Mu cine. Nuh a.s. se obrati ovim rijecima: “O narode moj”, govorio je on, “Allahu se klanjajte vi drgog boga osim Njega nemate.” (Prijevod znacenja – A’raf, 59.) A takoder i Hud, Salih, Ibrahim, Musa, Isa a.s. nijedan od njih nije došao a da nije rekao narodu svome: “O narode moj, Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate.’’ Musa a.s. je rekao Izraelcanima:’’Zar da vam pored Allaha tražim drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao.’’ Isa a.s. je rekao svome narodu:’’Allah je doista i moj i vaš Gospodar pa se njemu klanjajte, to je pravi put.’’ (Prijevod znacenja – Ali Imran, 52.) Muhammed a.s. je na sjedenju poslije namaza ucio:’’Svjedocim da nema drugog istinskog boga osim Allaha jedinog koji nema sudruga.’’

 RAZUMSKI DOKAZI

1. Neosporni Allahov Rububijjet (Gospodaarstvo) obavezuje i zahtijeva potvrdu Allahovog Uluhijjeta (Božanstvenosti) jer Gospodaar koji oživljava, usmrcuje, daje, uskracuje, donosi korist i otklanja štetu, zaslužuje da bude obožavan od strane Njegovih stvorenja i Njegova svojstva savršenstva obavezuju na pokornost, ljubav i velicanje samo Njega, težnju za Njim i strah samo od Njega.

2. Kada znamo da je svako stvorenje podredeno Allahu dž.š. tj. da njegovo stvaranje, i opskrba, njegov život, i njegova sudbina zavisi od Allaha dž.š., kako onda može razuman covjek obožavati nešto drugo mimo Allaha. I kada znamo da otpada svaka mogucnost da neko od stvorenja posjeduje svojstvo stvaranja, onda je jasno da samo istinski Bog zaslužuje da bude obožavan, a to je Allah dž.š. i da je obožavanje bilo koga drugog mimo Allaha nasilje prema samom sebi i degradacija covjeka kao licnosti. i kako onda, poštovani citaoce, razuman covjek može pojmiti to da danas u 20-om stoljecu koji je u znaku velikog trijumfa nauke i naucnih otkrica, a samim tim i trijumfa razuma, i u vremenu kada je covjecanstvo zakoracilo u 21. stoljece postoje ljudi, ili bolje reci narodi, koji obožavaju kravu, kao što je slucaj sa Hindusima u Indiji. cak šta više poznato je da je njihov voda i otac “moderne” Indije, Mahatma Gandi, bio obožavalac krave. I šta reci za skupine ljudi cija spoznaja i vjerovanje nisu ni cent odmakli od vjerovanja i svatanja idolopoklonika predislamskog doba, onih koji su pravili kipove od drveta i kamena, kao što to danas rade budisti i kršcani, a zatim se tom kipu klanjaju i upucuju mu molitve tražeci od njega pomoc i srecu u životu. Zatim, šta reci o zabludi kršcana koji su ucinili širk Allahu dž.š. i koji su ucinili veliko nasilje i nepravdu Allahovom robu i poslaniku Isa a.s. tako da ga jedni smatraju bogom. Drugi opet drže da je on božiji sin a treci da je duh sveti. A Allah dž.š. u Kur’anu o njemu veli:’’Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi i on bi’’ (Prijevod znacenja – Ali Imran, 59.) “Mesih, sin Merjemin samo je poslanik i prije njega su dolazili i odlazili poislanici, a majka njegova je uvijek istinu govorila i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako mi iznosimo jasne dokaze i pogledaj zatim njih kako se odmecu.’’ (Prijevod znacenja – Maide, 75.)

 VEZA IZMEÐU TEVHIDA RUBUBIJJE i TEVHIDA ULUHIJJE

1. Što se tice odnosa izmedu ove dvije vrste tevhida treba istaci da tevhid Rububijje obavezuje na tevhid Uluhijje, što znaci da potvrda Rububijjeta (Gospodarstva) zahtijeva potvrdu Uluhijjeta (Božanstvenosti), jer onaj ko zna da je Allah Gospodar (Rabb) Stvoritelj i Onaj koji sve odreduje obveza mu je da obožava samo Njega Jedinog, ne pripisujuci mu druga ni u cemu. S druge strane tevhid Rububijje sam po sebi ulazi u tevhid Uluhijje, jer onaj ko obožava samo Allaha i samo Njemu ibadet cini, mora vjerovati da je Allah Gospodar i Stvoritelj svega. Kao što je rekao Ibrahim a.s.: “A da li ste razmišljali,” upita on, ”da su oni kojima se klanjate vi i kojima su se klanjali davni preci vaši, doista neprijatelji moji? Ali to nije gospodar svjetova koji me je stvorio i na pravi put uputio i koji me hrani i poji, i koji me, kada se razbolim, lijeci, i koji ce mi život oduzeti, i koji ce me poslije oživjeti, i koji ce mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!’’ (Prijevod znacenja – Šua’ra, 75.-82.) Tevhid u koji su pozivali svi Allhovi poslanici jeste upravo tevhid Uluhijje, jer potvrda samo tevhida Rububijje tj. da je Allah Jedini Gospodar, nije dovoljna da bi neko bio musliman, jer je to potvrdio i sam iblis: ’’Rece: Gospodaru, zato što si me u zabludi ostavio.’’ (Prijevod znacenja – Hidžr, 39.) Potvrdili su ovaj tevhid i mušrci kojima je poslat Muhammed a.s., kako to Kur’an potvrduje u mnogim ajetima, kao što je “ako ih upitaš ko ih je stvorio, reci ce Allah.’’ (Prijevod znacenja – Zuhruf, 87.) Zato onaj ko potvrduje samo tevvhid Rububijje ne postaje musliman dok ne potvrdi i tevhid Uluhijje i dok ne bude obožavao samo Allaha dž.š. onako kako je Allah naredio. Ovo je objašnjenje ništavnosti i neispravnosti mišljenja sljedbenika ilmul-kelama i sufija koji tvrde da tevhid koji se traži od ljudi jeste potvrda da je Allah Stvoritelj i da Njemu pripada odredba. i onaj ko to potvrdi kod njih, postaje musliman. Kaže šejhul slam ibn Tejmijje: ’’Vecina Mutekellimina (sljedbenika ibnul-kelama ili skolastike) potvrduju u svojim i studijama tevhid i dijele ga na tri vrste. Tako oni kažu: ’’On, Allah, Jedan je u Svom bicu i nema druga, On je Jedan Svojim svojstvima i nema slicnog, On je Jedan u djelima i nema ortaka.’’ Medutim, najpoznatiji tevhid od njih jeste ovaj treci, a to je tevhid djela što znaci da je Allah jedini stvoritelj. Oni misle da je ovo tevhid koji se traži od ljudi i da je to znacenje rijeci LA ILLAHE ILALLAH - nema boga sem Allaha i cak šta više, oni Uluhijjet tumace kao moc stvaranja, a poznato je da se mušrici nisu razilazili sa Poslanikom oko ovog tevhida, nego su potvrdivali da je Allah Stvoritelj svega, da odredba pripada Allahu, ali su i pored toga ostali mušrici (idolopoklonici). Dokaz za našu tvrdnju su rijeci Allaha dž.š.: ’’Mi smo svakom narodu poslanika poslali Allahu se klanjajte a kumira se klonite’’ (Prijevod znacenja – Nahl, 36.) Dakle, poslanici nisu svojim narodima govorili podvrdite da je Allah Jedini Stvoritelj, jer oni su to tvrdili, vec su im govorili :’’Obožavajte samo Allaha, a kumira se klonite.’’

I ako bismo slijedili mišljenje Mutekellimina i sufija, onda onima koji obožavaju kravu, sunce, zvijezde, Isaa i druga izmišljena božanstva, ne bismo mogli kazati da cine širk, posebno ako kažu da oni to cine samo da bi ih približili Allahu dž.š. i da oni nevjeruju da zvijezde, ili neka druga božanstva, stvaraju i odreduju sudbinu. Ovo isto kažu danas oni koji cine ibadet kaburovima obilazeci oko njih, i tražeci od mrtvih da se zauzimaju za njih i onda kažu ovo nije širk jer mi ne vjerujemo da mrtvi stvaraju i bilo šta odreduju, nego su oni samo posrednici izmedu nas i Allaha. Allahu dž.š. se utjecemo od skretanja sa ispravne staze, od pogrešnog razumijevanja i nespravnog vjerovanja. Nastavice se, Inšaallah.