Pisac: dr. Zuhdija Adilovic

Muhammed Kutb

TEMELJI IMANA U SVJETLU SUVREMENOG DOBA

Vjerovanje u budući svijet podrazumijeva vjerovanje u određene istine koje se navode u Kur'anu i sunnetu, što je sastavni dio vjerovanja u ovaj temelj imana: Ispit, patnja i uživanje u kaburu, Smak svijeta i njegovi predznaci, proživljenje poslije smrti i sakupljanje na jednom mjestu, obračun, nagrada i kazna, prelazak preko Sirat ćuprije, Džennet i Džehennem.

Utjecaj vjerovanja u budući svijet na ponašanje pojedinca i zajednice
Vjerovanje u budući svijet ima veoma važnu ulogu i duboke posljedice u čovjekovom životu. Značaj vjerovanja u budući svijet ogleda se i u činjenici da Kur'an veoma često veže vjeru u Allaha, dž.š., i vjeru u budući svijet, tako se počesto spominju zajedno, jedno poslije drugog, potvrdno ili negativno.
'Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.' (Alu 'Imran, 114)
'Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!'- a oni nisu vjernici.' (El-Bekare, 8)
'O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet.' (El-Bekare, 264)
'Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.' (Et-Tevbe, 29)
'Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike.' (El-Bekare, 177)

Iz navedenih ajeta vidimo kako je vjerovanje u budući svijet direktno u vezi s vjerovanjem u Allaha, kao da predstavlja njegovu dopunu.
Najbolje ćemo shvatiti utjecaj vjerovanja u budući svijet na ponašanje pojedinca i zajednice ukoliko se upoznamo sa psihom čovjeka koji ne vjeruje u budući svijet i načinom njegovog shvatanja života na ovom svijetu i osjećaja prema njemu.

Život na ovom svijetu za njega je prva i posljednja - jedinstvena prilika, koja ukoliko se ne iskoristi u nasladama, propada! S obzirom da znamo koliko je ljudski život kratak, bez obzira koliko dugo potrajao, u odnosu na materijalne užitke koji su brojni i raznovrsni, onda je njegov život, zaista, jadan i bijedan.
Tako je s osjećajem onoga koji ne vjeruje u budući svijet – za njega je to jedna, jedinstvena i veoma ograničena prilika koju treba maksimalno iskoristiti i uživati u što većem broju naslada. Zato se svi džahilijjeti utrkuju u odavanju ovodunjalučkim slastima i natječu u tome. Sva njihova interesovanja odnose se samo na ovaj kratkotrajni, prolazni svijet. Savremeni džahilijjet najbolji je primjer za ovo o čemu govorimo.
Šta je to što zanima pojedince i zajednicu u savremenom džahilijjetu?

Pojedinac radi i proizvodi. Međutim, s kojim ciljem? Da bi ostvario što je moguće veći imetak koji će potrošiti na što veći broj užitaka, svejedno bili oni dozvoljeni (halal) ili zabranjeni (haram)! Naprotiv, ideja o haramu nikada mu ozbiljno ne pada na um! Uživanje je za njega osnova svega, prije nego što prođe prilika koja se nikada više neće ukazati! Šta, onda, za njega znači haram?! To je samo ograničavanje uživanja! Ograničavanje koje, po njemu, nema nikakva rezona i koje je potpuno bespotrebno, jer propušta prilike koje se nikada neće vratiti!
Za njega su okov morala, okov svijesti, okov osjećaja ljudskosti i slično, samo okovi koji su bespotrebni, baš kao i okov harama. Zato se u svakom džahilijjetu kvari moral, gubi kontrola svijesti na čije mjesto dolazi interes. Općeljudske osobine i univerzalne vrijednosti smatraju se besmislicom i naivnošću koje ne priliče pametnom čovjeku, ukoliko će biti uzrok da ga maši nešto od spomenutih užitaka.

Što se tiče naroda i zajednica, njihovo stanje se, u bitnome, ne razlikuje od stanja pojedinaca.
Zašto da radiš i živiš ako ne vjeruješ u budući svijet?
Cilj svake grupe - zajednice je da ostvari što veći broj užitaka (ili povlastica, kako to oni kažu!) na račun druge grupe - zajednice! Cilj svake nacije je da nadvlada drugu kojoj želi oteti užitke i prisvojiti ih za sebe. Zbog toga nastaju neprijateljstva i ratovi.
Gdje su više vrijednosti? Gdje su ljudska prava? Gdje je savjest međunarodne zajednice? Gdje su ugovori i sporazumi? Gdje je solidarnost zarad općeg dobra? Gdje je pravda? Gdje je bratstvo i jednakost...?
Sve su to u džahilijjetu samo prazne riječi koje ljudi ponavljaju iz licemjerstva i dvoličnjaštva, a kada se osame sa svojim šejtanima, oni kažu: 'Mi smo s vama. Mi se samo ismijavamo'. Jer, sve su to samo zapreke koje ih sprečavaju u ostvarivanju užitaka u jednoj i jedinoj prilici koja im se ukazala!

Ljudi se bore i umiru. Umiru boreći se za taj niski ovozemaljski užitak, a kada im se kaže: Dođite da se borimo za prava obespravljenih muškaraca, žena i djece, onih koji nisu u stanju da se brane i nemaju nikakva izlaza, ili za apsolutnu istinu u kojoj oni nemaju ličnu korist, oni samo prodrmaju ramenima i okrenu se, ukoliko ne skoče da se bore protiv tebe, zato što ih pozivaš u nešto što će im pokvariti ovodunjalučke interese i materijalne užitke!
Zbog toga se u džahilijjetima gube opće vrijednosti i smanjuju vidici, slabi svijest i kvari moral. Ne postoji ništa što bi čovjeka moglo odvojiti od zemlje koja ga vuče sebi – nakon vjere u Allaha - osim vjere u budući svijet, vjere da će čovjeku svaki suvišan užitak koji je, radi Allaha, ostavio na ovom svijetu biti nadoknađen još boljim, slađim i trajnijim na ahiretu. Isto tako, vjere da svaki njegov postupak koji je suprotan Allahovoj, dž.š., naredbi, a koji čini zbog ovozemaljskog prolaznog užitka, uzrokuje kaznu na ahiretu koju čovjek nije u stanju da podnese: 'One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenićemo ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista silan i mudar.' (En-Nisa', 56)
Kada čovjek čvrsto povjeruje u budući svijet, u njegovoj svijesti problem se potpuno rješava i sve dolazi na svoje mjesto. Sve blagodati ovog ne mogu se porediti sa samo jednom blagodati budućeg svijeta, niti zavređuju samo jedan tren ahiretske kazne, dok se sva ovodunjalučka kazna –radi Allaha - uopće ne može porediti sa ahiretskom kaznom. Jedan tren ahiretskog užitka dovoljan je da neutrališe svu patnju ovoga svijeta.
Tek tada čovjek biva u stanju da se otrgne od zemaljskih prohtjeva i vine do viših, moralnih i univerzalnih vrijednosti, jer on čvrsto vjeruje u nagradu koju će zbog svega toga dobiti: 'Reci: 'Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imaće u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost' – a Allah dobro poznaje robove Svoje, - oni koji budu govorili: ’Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!’; oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu zekat udjeljivali, i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili.” (Alu 'Imran, 15-17)
'A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar. Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti!' (Et-Tevbe, 71-72)

Tek tada će postojati dobri pojedinci i dobre zajednice koje će se pomagati u dobru i bogobojaznosti, a ne u grijehu i nasilju, i tek tada će postojati ummet koji zaslužuje sljedeći opis: 'Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.' (Alu 'Imran, 110)
Ummet koji će ispuniti sljedeće: 'O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!' (El-Maide, 8)
Ummet koji će odgovoriti na sljedeće pitanje: 'A zašto se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći!” (En-Nisa', 75)

Ummet čije pojedince će krasiti sljedeće osobine:
'Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat daju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, - osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; - a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju -; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, - oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.' (El-Mu'minun, 1-11)

Kaburski ispit i uživanje ili patnja u njemu
Poslanik, s.a.v.s., u svojim dovama, tražio je utočište, od kaburske patnje. Iako su njemu oprošteni svi grijesi, on je dovio: 'Tebi se utječem od kaburske patnje.'
Poslanik, s.a.v.s., kaže: 'Kabur je ili jedna od džennetskih bašči ili vatrena rupčaga'
Govoreći o faronovoj sviti Allah, dž.š., kaže: '...a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najveću!” (El-Mu'min, 45-46)
A o Nuhovom narodu kaže: 'I oni su zbog grijehova svojih potopljeni i u vatru će biti uvedeni i nikoga sebi, osim Allaha, kao pomagača neće naći.' (Nuh, 25)
Mi nismo u stanju spoznati stvarnu suštinu kazne i užitka u kaburu. To je gajb o kome nam Allah, dž.š., nije kazao datalje, niti je to učinio Poslanik, s.a.v.s., a drugog izvora o tome nemamo. Sve o čemu nas je obavijestio Poslanik, s.a.v.s., u vezi s tim pitanjem jeste da kada se mejjit postavi u kabur njemu dođu dva meleka koja ga postave u sjedeći položaj i pitaju o njegovim djelima na ovom svijetu. On će tada moći kazati samo istinu. A zatim će kabur osjetiti kao prelijepu džennetsku bašču ili kao vatrenu rupčagu, shodno djelima koja je činio. Sve to je prije proživljenja, velikog obračuna i nagrade i kazne koja poslije njega slijedi.

Iz navedenog jasno vidimo da tvrdnja mnogih ljudi da se smrću završava patnja nije tačna. To se može kazati samo za vjernika koji je na ovom svijetu činio dobra djela. A nevjernik, koji je radio loša djela, neće naći rahatluk poslije smrti niti u kaburu, nego će naići na kaznu koju će osjećati od prvog momenta, a ahiretska kazna bit će još žešća.

Zejd b. Sabit, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Zaista se pripadnici mog ummeta kažnjavaju u kaburima! Da se vi ne ukopavate zamolio bih Allaha, dž.š., da vam omogući da čujete kaburske patnje kao što ih ja čujem.'

Smak svijeta i njegovi predznaci

Sastavni dio vjerovanja u budući svijet jeste i vjerovanje u Smak svijeta. To je dan u kome će se završiti život na ovom svijetu i početi strahote Smaka svijeta. Kur'an opisuje Smak svijeta i njegove strahote tako upečatljivo da oni iz temelja potresaju čovjeka i u njegovoj dubini izazivaju strah:
'O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti! Na dan kad ga doživite svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj trud pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati zato što će Allahova kazna strašna biti.' (El-Hadždž, 1-2)
'...na Dan kada se Zemlja potresom zatrese, za kojim će slijediti slijedeći, - srca toga dana biće uznemirena, a pogledi njihovi oboreni. Ovi pitaju: “Zar ćemo, zaista, biti opet ono što smo sada?' (En-Nazi'at, 6-10)
Kada sunce sjaj izgubi, i kada zvijezde popadaju, i kada se planine pokrenu, i kada steone kamile bez pastira ostanu, i kada se divlje životinje saberu, i kada se mora vatrom napune, i kada se duše sa tijelima spare, i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je umorena, i kada se listovi razdijele, i kada se nebo ukloni, i kada se Džehennem raspali, i kada se Džennet približi – svako će saznati ono što je pripremio.' (Et-Tekvir, 1-14)

'Kada se nebo rascjepi, i kada zvijezde popadaju i kada se mora jedna u druga uliju, i kada se grobovi ispreturaju, - svako će saznati šta je pripremio, a šta je propustio.' (El-Infitar, 1-5)
“A ne valja to! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi i kad dođe naređenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda, i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?! – i reći: “Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!” Tog Dana niko neće kao On mučiti, i niko neće kao On u okove okivati! A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u džennet Moj!' (El-Fedžr, 21-30)
'Kako ćete se, ako ostanete nevjernici, sačuvati Dana koji će djecu sijedom učiniti?! Nebo će se toga dana rascjepiti, prijetnja Njegova će se ispuniti.' (El-Muzzemmil, 17-18)
To su strahote koje će obuhvatiti i nebesa i Zemlju, i koje će izmjeniti izgled cjelokupnog svemira. Nebo će se rascijepiti, zvijezde popadati, Zemlja potresti, mora zapaliti, iako je poznato da mora vatru gase, a brda će potpuno smrvljena biti:
'A pitaju te o planinama, pa ti reci: “Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i zasuti, a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, ni udubina ni uzvisina na Zemlji nećeš vidjeti.” Toga dana će se oni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti.' (Taha, 105-108)
Ništa neće ostati na svom mjestu niti zadržati svoj prijašnji izgled... U toj užasnoj strahoti ljudi će biti proživljeni i pitani za svoja djela!
Smak svijeta ima svoje predznake koji se spominju u Kur'anu i hadisu. Smak svijeta je već blizu od same pojave Poslanika, s.a.v.s. O tome Kur'an kaže: 'Približio se čas i Mjesec se raspolutio!' (El-Kamer, 1)

Poslanik, s.a.v.s., kaže: 'Ja sam poslan, a do Smaka svijeta ostalo je još samo ovoliko... pa je pokazao ispruženi kažiprst i srednji prst.
Međutim, vrijeme kod Allaha, dž.š., razlikuje se od našeg računanja vremena! Kada je Poslanik, s.a.v.s., upozorio arapske mušrike na bliskost Smaka svijeta, oni su pomislili da će se ta prijetnja desiti za nekoliko dana. Kada se to nije desilo, oni su mu kazali: Gdje je ta kazna kojom si nam zaprijetio? Gdje je Smak svijeta za koji si tvrdio da je blizu? Allah, dž.š., je njima odgovorio u više ajeta: 'Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi pa pita: “Kada će Smak svijeta biti?” (El-Kijame, 5-6)
'Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, i Allah će ispuniti prijetnju Svoju; a samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju.' (El-Hadždž, 47)

'Allah objavljuje Knjigu, samo istinu i pravednost. A šta ti znaš, - možda je Smak svijeta blizu! Požuruju ga oni koji u nj ne vjeruju, a oni koji vjeruju zbog njega – strahuju i da je istina znaju. O, kako su, doista, daleko zalutali oni koji o času oživljenja raspravljaju! (Eš-Šura', 17-18)
Postoje i drugi predznaci Smaka svijeta koji su nabrojani u hadisima Poslanikovim, s.a.v.s., a sadrži ih predaja od Huzejfe b. Usejda el-Gifarija, r.a., u kojoj stoji: 'Poslanik, s.a.v.s., pojavio se među nama dok smo međusobno govorili o Smaku svijeta, pa je rekao: 'Smak svijeta neće nastupiti dok prije njega ne vidite deset znakova: Duhhan, Dedždžala, Životinju, izlazak Sunca sa zapada, silazak 'Isa'a sina Merjemina, Je'džudža i Me'džudža i tri velike depresije tla: na istoku, zapadu i na Arabijskom poluotoku. Zadnje što će se, od toga, pojaviti jeste vatra iz pravca Jemena koja će tjerati ljude da se sakupe na određenom mjestu (radi obračuna).''
U drugom hadisu stoji: 'Ovo je Džebrail koji je došao da vas pouči vašoj vjeri... Kaži mi nešto o Smaku svijeta! Poslanik, s.a.v.s., odgovori: 'Onaj koji je upitan o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.' Onda me obavijesti o njegovim predznacima! 'Kada robinja rodi svoga gospodara i kada vidiš bosonoge čobane kako se natječu u visinama svojih zgrada''
Kada nastupi Smak svijeta bit će puhnuto u rog prvi, a zatim i drugi put:
'I u rog će se puhnuti, i umrijeće oni na nebesima i oni na Zemlji, ostaće samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.' (Ez-Zumer, 68)
Prvim puhanjem će pomrijeti sve živo na nebesima i Zemlji, izuzev onog koga Allah, dž.š., poštedi. Drugim puhanjem će ljudi ustati iz svojih kaburova i krenuti ka mjestu za obračun.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Između dva puhanja u Rog proći će četrdeset godina, zatim će Allah spustiti kišu s neba, pa će oni niknuti kao što zrna klijaju. Cjelokupni ljudski organizam nestaje izuzev 'repnjače' iz koje će njegovo tijelo biti ponovo izvedeno na Sudnjem danu.'

Proživljenje

Najviše ćemu su se mekkanski mušrici čudili i ono što je bio najveći razlog njihovog sumnjanja u Smak svijeta jeste pitanje proživljenja poslije smrti!
'...dok oni koji ne vjeruju govore: “Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da ćete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti? Iznosi li on o Allahu laži ili je lud?” Nijedno, već će oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj.' (Sebe', 7-8)

Oni govore: “Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?” (El-Isra', 49)
“Zar kada umremo i zemlja i kosti postanemo – zar ćemo zbilja biti oživljeni, zar i drevni naši preci?” (El-Vakia, 47-48)

Njihova sumnja građena na nečem što nema osnova.
Oni, prije svega, nisu imali istinsku spoznaju Allaha, jer su smatrali da proživljenje poslije smrti nije u Njegovoj moći. Da su bili svjesni Allahove veličine i Njegove moći, koju ništa ne može ograničiti, oni bi shvatili da Allahovoj moći ništa ne promiče.

Drugo, oni uopće nisu shvatili fenomen stvaranja koji se stalno dešava pred njihovim očima! Da su taj fenomen pravilno shvatili, shvatili bi da za onoga ko sve to stvara ništa nije nemoguće, jer ne postoji ništa što na to upućuje više od fenomena stvaranja koji se stalno ponavlja.
Osjećaji, jednostavno, otupe na svakodnevne pojave i zataji poruka na koju oni ukazuju. Nebo i Zemlja, Sunce i Mjesec, noć i dan, smrt i život, sve su to svakodnevne pojave na koje je čovjek navikao i uopće ne prepoznaje veliki fenomen koji se u njima krije.
Da se čovjek prisjeti tih istina, ili otkloni perdu sa svojih osjetila i uoči nevjerovatne istine o svemiru, sigurno bi prepoznao taj fenomen Božijeg udjela u svakoj sitnoj i krupnoj stvari i osjetio da Onoga ko je sve stvorio iz ničega ništa ne može spriječiti u ponovnom stvaranju kad god On to zaželi.

Činjenica je da oni tada nisu poznavali istine o svemiru kao mi danas, ali ono što svaki čovjek zna o svemiru i što vidi dovoljno je da prepozna fenomen Allahovog stvaranja. Zbog toga se Allah, dž.š., obraća ljudima ukazujući im na ono što svojim očima vide od fenomena stvaranja i kaže: Zaista je onaj koji je sve to stvorio u stanju da to ponovo učini.

“O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje, - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od zakvačka, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato što Allah postoji, i što je On kadar da mrtve oživi, i što On sve može, i što će čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživjeti.' (El-Hadždž, 5-7)