Primjeri istinskog vjerovanja i strpljivosti u nevolji i zadovoljstvu

Sabur ovog Allahovog Poslanika, alejhisselam, i nevolje koje su ga zadesile se navode kao primjer strpljivosti:

Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kaže: “Mufessiri,historičari i drugi, kažu:`Ejjub je bio bogat i posjedovao je sve oblike i vrste imetka:krupnu i sitnu stoku, robove i velike površine zemljeu Es.Senijjetu, odnosno Havranu (južno od Damaska)`“
Ibn Asakir navodi da je taj cijeli kraj bio njegov i da je imao puno djece i čeljadi. Zatim je sega toga bio lišen i iskuša nevoljama na svome tijelu. Jedino su mu srce i jezik ostali zdravi, i njima je činio zikr Allahu, subhanehu we te`ala. I pored svih tih nedaća, ostao je strpljiv.Uzdao se u Allaha i činio Mu zikr-danju, nocu. Njegova bolest je potrajala tako dugo, da su ga napustili i najbliži prijatelji, pa je izveden iz svog grada i ostavljen na jednom smetljištu. Svijet ga je prestao obilaziti, tako da nije ostao niko ko bi se sa njim saosjećao, osim njegove žene: ona je pazila na svoje obaveze prema njemu i sjećala se kako je prije bolesti on bio prema njoj dobar i milostiv.. Obilazila ga je,pazila,pomagala da obavi fiziološku potrebu i sve drugo što mu je bilo potrebno....

Ali i njeno se stanje pogoršalo – ponestalo joj je sredstava. Stoga je sama morala služiti svijetu da bi nešto zaradila, kako bi Ejjuba, alejhisselam,mogla nahraniti i pružiti mu ono što treba.Neka Allah bude zadovoljan sa njom, a i ona sa Njim. Ona je sa njim strpljivo podnosila gubitak bogatstva i djece, nesreću koja je pogodila njenog muža, škrtost bogatih i služenje drugima – sve to nakon sreće i blagostanja u kojem su bili i poštovanja koje su uživali. Pa svi smo Allahovi i njemu se vraćamo.“

U sahih-hadisu je potvrđeno da je Resulullah,sallallahu `alejhi we selleme, rekao:
„Najteža iskušenja od ljudi imaju vjerovjesnici,zatim izabranici od ostalih ljudi,pa onda najbolji iza njih.“
I rekao je: „ Čovjek biva iskušavan srazmjerno svojoj vjeri.Pa ako njegova vjera bude čvrsta,poveća mu iskušenje.“ (Tirmizi,Ibn Madze)

Sve nevolje su Ejjubu,alejhisselam,samo povećale sabur i nadu da će biti nagrađen za to,ali i zahvalnost Allahu.Zbog toga se njegov sabur i nevolje koje su ga zadesile,navode kao primjer.Uzvišeni kaže:

„I spomeni Našeg roba Ejjuba,kada je zamolio Gospodara svoga: „Šejtan me salijeće zbog bolesti i kazne!“ „Udari svojom nogom-eto hladne vode za kupanje i piće!“I Mi mu iz milosti Naše,poklonismo njegovu čeljad,i još toliko uz njih i kao pouku za one koji imaju pameti. – „I uzmi svojom rukom snop i njime udri,samo zakletvu ne prekrši.!“ Mi smo vidjeli da je on izdržljiv.Divan je rob on bio i mnogo se kajao.“ (Sad,41-44)

Sa`di,Allah m se smilovao,kaže: „Pošto je takvo teško stanje dugo potrajalo,i zaboravio ga svaki prijatelj i ljekar,obratio se molbom svom Stvoritelju :

„ Gospodaru moj,mene je snašla nevolja,a Ti si od milostivih najmilostiviji.“ (El-Enbija`83)

Bi mu rečeno : „Udari svojom nogom.“ I kada je udario,Allah je dao da se pojavi izvor hladne vode.Naređeno mu je da se napije sa tog izvora,pa je nestalo svih vanjskih i unutrašnjih znakova bolesti.“

Hafiz Ibn Hadžer kaže: „Najvjerodostojnija predaja o Ejjubu,alejhisselamu,se navodi od Ibn Ebi Hatima,Ibn Džurejdža,Ibn Hibbana i Hakima,a lancem prenosilaca koji idepreko Nafi`a bin Jezida,a on prenosi od ukajla,a on od Zuhrija,koji prenosi da je Enes,radijallahu anhu, rekao: „Iskušenje Allahovog vjerovjesnika Ejjuba,alejhisselam,je trajalo trinaest godina.Stoga su ga svi,i bliži i dalji,napustili.Izuzetak su bila dvojica,njemu najdraže baće,koji su ga obilazili ujutru i navečer.Jednom prilikom je jedan drugom rekao: „ Znaš,tako mi Allaha,mora da je Ejjub učinio nekakav grijeh kakav na svijetu niko nije učinio.U protivnom,Allah bi od njega ovu muku otklonio.“ Drugi brat to spomenu Ejjubu,kojega je to jako ražalostilo.Zato se on poče moliti svom Stvoritelju.Kada je izašao da obavi fiziološku potrebu,njegova žena ga je uzela za ruku,a kada ju je obavio-njegova žea nije odmah došla po njega.Tada je Allah objavio Ejjubu da,na mjestu gdje je bio,udari svojom nogom o zemlju.Kada je to učinio,iz zemlje je provrela hladna voda kojom se okupao i s kojom mu se povratilo dravlje.Kada se njegova žena vratila,ona ga nije prepoznala.Upitala ga je da li je vidio Ejjuba,a on joj je odgovorio: `Pa to sam ja.`

Ejjub,alejhisselam, imao je dva gumna:jedno za pšenicu,a drugo za ječam.Allah je poslao dva oblaka.Kada je jedan od njih naišao iznad gumna za pšenicu,iz njega se sasula hrpa zlata;iz drugog se na gumno za ječam,sasula hrpa srebra.“

U Sahihu se od Ebu hurejre,radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah,sallallahu `alejhi we selleme, rekao: „ Dok se Ejjub,alejhisselam, kupao,nad njim se spustio roj skakavaca.Ejjub,alejhisselam, ih je počeo sakupljati u svoju odjeću.Pozvao ga je njegov Uzvišeni Gospodar: „O Ejjube,zar te nisam učinio bogatim i bez ovoga što vidiš?“ On je odgovorio: „Da,moj Gospodaru,ali ja sam ovisan o Tvom bereketu.“ “

U predaji o Ejjubu,alejhisselam, nalazimo pouku za one koji pouku primaju.Kako je samo bio strpljiv sa ovom prelijepom strpljivošću prema gubitku imanja,bližnjih i svog zdravlja.Ostao je čvrst u svojoj ljubavi prema Uzvišenom Allahu.Bio je strpljiv na Njegovim određenjima,a na sve to nije mu se žalio,iako to ne umanjuje strpljivost.Zato je Allah uljepšao njegov život još na ovome svijetu.Povratio mu je imanje,porodicu i zdravlje,i to obilnije u odnosu na ono što je prije imao.

Primjeri istinskog vjerovanja uvijek daju plodove ,mnogo bolje i ljepše od drugih plodova i na ovome i na budućem svijetu.Kao što je Jusuf,alejhisselam, oličenje čednosti i neporočnosti,a Ibraim,alejhisselam, vođa (imam) pravih vjernika poštujući Allahovo naređenje,tako je i Ejjub,alejhisselam,oličenje prelijepe strpljivosti.Neka je Allahov selam i blagoslov na sve Njegove poslanike i vjerovjesnike.i neka je hvala Allahu,Gospodaru svjetova.